Moj internet dnevnik
Nije kasno za put ispod duge..
12 ŽIVOTNIH FRAZA

1.
Volim
te, ne zbog toga šta si ti, već zbog toga šta sam ja kad sam pored tebe.

2.
Ni
jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.

3.
Samo
zato što te neko ne voli onako kako bi želio, ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem.

4.
Pravi
prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku, a dodiruje tvoje srce.

5.
Najgori nač
in da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega/nje i znaš da ga nikada nećeš imati.

6.
Nikada
se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužan. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmijeh.

7.
Mož
eš biti samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga ti si cijeli svijet.

8.
Nemoj provoditi vrij
eme sa nekim kome nije stalo provoditi ga s tobom.

9.
Možda Bog želi
da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi prije nego što upoznaš pravog i na tome ćeš mu, kad se to bude desilo, biti zahvalan.

10.
Ne plač
i zato sto se završilo. Smij se zato što se dogodilo.

11.
Uvijek ć
e biti ljudi koji će te povrijediti. Nastavi vjerovati, samo budi oprezniji.

12.
Ne opiri
se toliko. Najbolje stvari se dešavaju onda kada ih ne očekuješ.


“NI
ŠTA SE NE DEŠAVA BEZ RAZLOGA

Gabriel Garcia Marquez

NEUSPJEH


Možemo počiniti brojne pogreške u životu, osim jedne; osim one koja nas uništava...

Neuspjeh ne znači da smo očajni i izgubljeni (neuspješni).
Znači da još nismo imali dobar uspjeh.


 Neuspjeh ne znači da nismo postigli ništa.
Znači da smo naučili nešto.


 Neuspjeh ne znači da smo djelovali kao nerazumni ili budale.
Znači da smo bili puni vjere.


 Neuspjeh ne znači da smo pretrpjeli nepovjerenje.
Znači da smo bili spremni pokušati.


 Neuspjeh ne znači manjak sposobnosti.
Znači da moramo činiti stvari na drugačiji način.


 Neuspjeh ne znači da smo inferiorni.
Znači da nismo savršeni.


 Neuspjeh ne znači da smo izgubili svoj život.
Znači da imamo dobre razloge da započnemo iznova.


 Neuspjeh ne znači da se moramo vratiti natrag.
Znači da se moramo još upornije boriti.


 Neuspjeh ne znači da nikada nećemo ostvariti svoje ciljeve.
Znači da malo kasnimo u njihovom ostvarenju.


 Neuspjeh ne znači da nas je Bog napustio.
Znači da Bog ima bolju ideju!
Blog
subota, ožujak 6, 2010

Hehe... Malo sam si retardirana u zadnje vrijeme... Senilna... Votever... Uopće nisam gledala blog. lool
A nije ni da sam nešto extra pa da bi imala o čemu pisat... A nije ni da želim previše toga pisat jer saznah da ovo čitaju neki za koje ne bih htjela da to rade... agrh... Ma briga me..

Za faks me ne pitajte. hehe

Inače sam ok... Malo gore, malo dole. Al više manje ok...
I stvarno nemam šta podijelit s vama... Jer više manje sve što mi se događalo najradije želim zaboravit.. hehe

Bijah prošli vikend na Maximiru.. Prvi put u 3 godine, otkad mi je praktički pod nosom! :da,da sramim se, nemorate mi govorit ništa:
Evo podijelit ću s vama par slikica koje sam napravila:



:) Lijepo  :)







Da, oduševile su me te patkice :)



Ova vrba mi je extra...



Eh da, to sam ja... hhh...


Ostavljam svima pozdrave! A sutra ću vas i posjetiti...
Ln
gazdarica @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010

Položih patologiju!

Dobro aj, nisam položila patologiju, al jesam pismeni, a to je velika stvar jer će onda praktični i usmeni kad-tad bit položeni... danas mi se jednostavno nije dalo...
Ispit je bio dosta težak ili bar dosta teži nego što se očekivalo, s obzirom da je ovo prvi rok i on bi trebao bit najlakši... Toliko težak da sam se nad masom pitanja pitala koji je ovo vrag i jesam li ja to ikad igdje pročitala. Da bi nakraju napravila totalnu sprdačinu od ispita, pošto sam bila uvjerena da nema šanse da prođem, tako što sam počela bezveze zaokruživati samo da što prije idem ća...
Na kraju je prolaznost bila jako dobra. Palo je svega 20-ak%...
I maloprije vidim na netu da su objavili obavijest da se bodovna granica spušta za 5 bodova zbog neprimjerenog testa... Eto, očito da ne izmišljam i da je stvarno bilo bolesnih stvari...

Sad sam super. Danas odmaram, a od sutra spremanje za usmeni... Joj kako se veselim...

Eto, to je ukratko izviješće. Čisto da vidite da nisam uzalud bila neaktivna na blogeru...
Pozdrav svima!
gazdarica @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 7, 2010



Učim... recimo...
U utorak je pismeni... nakon toga će sve bit lakše - morala nastavit učit za usmeni ili ne...
Tad ću napisat neki ljepši, duži, kreativniji, zanimljiviji post... valjda... Sada samo pozdravi svima koji svrate kod mene...

gazdarica @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, siječanj 30, 2010

Danima nisam mogla ući na bloger i sad me je totalno pustila inspiracija za pisanje. Ipak je stislo učenje pa možda je i to veliki faktor... Izdržat ću ja još ovih 10ak dana, a onda ću se opet vratit pisanju, ito nadam se malo normalnijih stvari...
A sad se vraćam učenju, a vi odite večeras van, zapijte se, uništite koji neuron i koji hepatocit, nije big deal. lol Kad bi bar ja mogla... hhhh
Ostavljam svima pozdrave!
gazdarica @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 24, 2010

Ja pravo mogu zapivat ko i Oliver u naslovu... Jer se fakat ništa ne dešava... Ispaljujem jučer i danas cili dan nad bolestima kože i još mi nisu legle... I pitam se kako netko uopće želi bit dermatolog
Nevr majnd...

Dosadno mi je, cimerica je opet nekud nestala.. Eh, i ta je počela imat život... sad ga valjda samo ja nemam! Jutro jedva čekam, a onda i četvrtak i možebitnu pijanku s kolegama s faksa... ajajaj

Danas je opet padao snijeg, al Bogu hvala nije jako tako da je samo malo zabijelilo, al ne smeta jer se još uvijek može bez problema hodat jer ipak sam ja jedna šeprtljava ne-znam-hodat-po-snijegu-jer-ga-do-prije-koju-godinu-u-životu-nisam-alavija-vidjela Dalmatinka

Još sam u ektazi nakon pojedenih Rubeljovih čevapa... A inače stvarno nisam neki ljubitelj čevapa... 

Vraćam se melanomu

Vama pozdravi!
gazdarica @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 21, 2010

Upravo se maloprije vratih s faksa... Učila čitavo popodne... večer... heh... Neka sam se ja pokrenila! LIjepo je opet bit u knjižnici... ponovo viđat ljude s kojima sam se viđala prije... upoznavat nove ljude... Da, da, ne bi ja bila ja kad ne bi upoznala nekog novog pa tako i danas... Momčić s prve godine uči fiziku... lol... i nije mu se baš dalo, a kako nije ni meni malo smo ćakulali, živcirali ljude oko nas i zabavljali se... a zabavno momče... hohoho... i ne pitah kako se zove... baš sam neki seljo beljo... a i nebitno...

Danas prvi put slušah srce na vježbama. Ma prekokrasno... Trebala izmjerit bilo starčeku s aritmijom... E to se stvarno zove umjetnost!! Niš nisam kako spada... bum valjda drugi put... lol
E sad sam i ja počela pričat ono što vas ne interesira... lol
čejnđing tema...

A šta da vam pričam... I dalje sam zaljubljena u kolegu... hhh... a svaki dan smo si sve bolji... hhh... i sad on želi organizirat pijanku idući tjedan kad završi nastava... hhh... kent vejt... lol

Ajajaj.. pospana sam... I najradije bi sad izbrisala ovaj post kad vidim kako je ljigav i sav nekako cerekav kao što sam i sama cijeli dan, al neka njega... Ipak je općepoznato da sam ja neozbiljna pa zašto ne bi napisala post u svom stilu...

Voli vas vaša Gazdarica...
I pozdrave ostavlja blogerima: Nadanje, Zeka Peka, Globalno selo, Reallovee, Donabella1, Hawhmoon, Bockanje, Starababa, Siva Stanica... i svima ostalima koji me posjećujete (da ne bi sad pozdravi bili duži od posta...lol... al nemojte da se netko uvrijedi što ne spomenuh... mozak mi sad i ne funkcionira najbolje...hhh)...

I sad kad je nadam se pomislija da sam ga zaboravila poseban pozdrav mom najdražem Proroku! I daj plati već jednom tu kiriju!!!! lol.... Čuj, znaš  kako je, treba kave pit! ;)

LN
gazdarica @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 14, 2010

Znam da sam zločesta sa svojim ponovnim nepisanjem, al nemam opravdanja... jednostavno ne pišem. Nije baš da nešto radim pa da nemam vremena... nažalost! Al danas sam se tako naljutila na sebe da od sutra fakat počinjem učit. Najozbiljnije. Sad bi se oni koji se druže sa mnom u rl posprdno podsmjehnuli, al nek im bude.
Evo da se iskupim iscrpan post o svemu što mi se događa zadnjih dana, kao što je netko u komentarima spomenuo

Zanimljivo mi je u životu u zadnje vrijeme.

Na faksu je super. Imam ekipicu s kojom sve jako dobro funkcionira pa se zezamo pod seminarima, pijemo kavice u pauzama, a kad smo doma fejsamo Kud ćeš bolje...
Još se polako, ali sigurno (vraga polako) zaljubljujem u jednog od njih... blah... a dobar momak, jbg... da bar... lol

Kad sam bila doma izašla sam s jednim momkom kojem sam se očito svidjela. Al on je ima par mjeseci napunio 18... blah... nije to za mene... nene... mada je drag. i kexy... lol

Već nekoliko dana se dopisujem s jednim frajerom iz Jordana. Upoznah ga na fejs-pokeru. Tip je nedavno diplomirao na medicini i sad radi u Jordan hospital u Ammanu... Koliko ga skužih na mom šlampavom engleskom (i njegovom još šlampavijem ) to je glavna bolnica u njihovom glavnom gradu. Ma zapravo sam se iznenadila koliko mi taj engleski dobro ide i koliko se uspijevam sporazumit s njim... Ma tipkam ko sretna... lol

Zadnjih dana samo slušam Crvenu Jabuku. lol Ne znam šta mi je...
Ok, sad sam već počela pisat gluposti...
Aj i ovo što napisah je velika stvar s obzirom na zadnje vrijeme... Al dobit ćete izvještaj o daljnjim zbivanjima, ako želite...

Pozdrav svima i drž'te se! Do vas ću sutra!
gazdarica @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 5, 2010

Dragi moji blogeri!
Vratih se u metropolu... Znam, grozna sam što se nisam javljala nikako al nisam imala pristup netu. Jako su me obradovali vaše redovite posjete, komentari i lijepe želje za prošle praznike. Sa zakašnjenjem vam svima želim sretan Božić i sve najbolje u 2010oj godini!!

A moji praznici... Heh... Bili su veseli i neradni... toliko da me već debelo grize savjest. I uvijek kažem da počinjem učiti od sutra... blah

Al važno da se bančilo.

Ipak sam sretna što se moram vratit u ovu radnu atmosferu...

Pozdrav!
gazdarica @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009

E, danas je jedan dobar dan... Položila sam onaj dio ispita o kojem sam toliko pričala, nije da se hvalim, ali i petica je pala I nastava danas, u bonici... nešto predobro... tako sam sretna da napokon radimo nešto konkretno... Ispipali smo dvi žene totalno! Lol
 
Al ipak mi je jučerašnji dan bio bolji... Taman kad sam odlučila da više nisam zaljubljena opet se krug zavrtio i opet me zaludilo i opet počinju moji jadi... Nadam se da će bit slatki jadi jer ja ne želim opet patit. Svi mi govore da će ovaj put bit dobro, al ja sam naravno opet pesimistična. Bumo vidli kaj bu bilo od sve te zbrke
 
U petak napokon idem doma! Da, da, već najavljujem kako neću previše pisat.
 
U iščekivanju petka (iz više razloga) ostavljam vam pozdrave! :P
gazdarica @ 19:01 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 13, 2009

Dragi moji, sinoć se i Gazdarica zabavila!! Ito nenormalno, u Tvornici uz Nenu Belana i Fiumense! Bilo je prepreprepresavršeno!!!! Svaka Nenina pisma je meni na svoj način posebna, a još kad to slušaš u prepunoj Tvornici, publika piva zajedno s njim, a ti stojiš metar isprid pozornice! Neprocjenjivo!!!!!!
I gosti koda su odabrani po mom guštu Hari Rončević koji je otpiva svoju "Kad jednom ovom zafalim se tilu", koju inače obožavam, i "Aj ća volin te" & Klapa More koji su s Nenon otpivali meni možda najdražu njegovu "Srce od leda", te "Divojka sa juga", "Kad plima se diže" i "Galeb"... Treći gost je bio Marko Tolja s kojim je otpiva "Bambinu".

Evo malo sličica:














I za kraj, svim Lucama, Lucijama, Lucijanama i ostalima koji nose neku drugu inačicu ovog imena, a ja ih se sad ne mogu sjetit, želim sretan imendan!
Zasadite pšenicu, a ja ću svoju blogersku zasadit tijekom dana!
gazdarica @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 10, 2009

Za sve one koju su se brinili zbog mojih leđa i davali razne savjete, da javim da sam dobro. Ketonal je ipak učinio svoje. Sad sam opet ko nova i opet bez ikakvih problema mogu piskarat po netu, kako ovdje tako i drugdje.
Nego, koliko god mi je ta situacija zbog leđa bila grozna i bolna, drago mi je da se dogodila jer vidim koliko je ljudi bilo zabrinuto za mene, zvali i slali poruke kako sam svaki dan iznova... Lijepo je kad vidiš da se netko brine za tebe jer ti je jasno da mu je stalo do tebe.

Bliže se praznici i sve mi se manje uči i samo mislim o tome kako bi doma. A zapravo već tjedan dana ne radim ništa, vadila sam se na te bolove koji su me bili snašli, samo sam spavala i odmarala, a što je najgore stalno sam umorna, i koliko god spavala uvijek bi još (kako Rozga pjeva: svega ima al bi još LOL) Sve mi se čini da imam sindrom kroničnog umora. I nije nikakva zajebanicija i proserancija nego nam je stvarno u utorak na predavanju profesor pričao o tome... Al pobjedit ću ja taj sindrom jer moram se sad uhvatiti učenja, nema više zezancije, 16. moram riješiti još jedan dio ispita i onda 18. veselo i zadovoljno prema mojoj Dalmaciji, ne moram ni spominjat da je glavna stvar u prtljazi knjiga iz patologije

Danas sam baš idući na faks razmišljala o tome kako je lijepo sunčano i toplo vrijeme. Neobično za ovo doba godine, ali meni drago da je tako. Pa prošle godine sam u ovo vrijeme pisala snijegomrziteljske postove... Oni koji me tad nisu pratili ne moraju žalit jer će nakon praznika garant bit snijega pa će MOŽDA imat priliku vidjet kako to izgleda! Ne želim, ili bolje rečeno, ne mogu se nadat da neće bit tako jer je prosto nemoguće da ga izbjegnemo jednu godinu i da stvarno ne padne, al svit ide k vragu pa možda ni to ne bi bilo čudno...

Aj, aj... dosta sam piskarala. Knjiga me zove.
Pozdrav svima od Gazdarice!
gazdarica @ 17:59 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 7, 2009



Ova teta nije tu da bi bila sexy, kao što bi neki prljavi blogerski um mogao pomislit, nego slikica gotovo savršeno opisuje kako se osjećam zadnjih tjedan dana... Jaka bol u leđima skoro na mjestu gdje teta drži ruku, očito i nju boli.
Danas više nisam mogla izdržat, otišla sam na hitnu. Nisam se baš previše usrećila. Dobila sam Ketonal, al i dalje me boli... Istina manje, al želim da to već jednom prestane...

Pitam se zašto meni nikad u ničemu nijedan doktor nije uspio pomoć? Ima li ovo moje mučenje s patologijom smisla??
Ah...
LN
gazdarica @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 6, 2009

Nikola je živio u 3. i 4. st. u gradu Myra, pa je zbog toga često nazivan Nikola Mirski. Roditelji su mu bili imućni, bogobojazni. Otac mu se zvao Eufemije, a majka Ana. Njegov stric, Nikola stariji, bio je biskup mirski, a nećaka ja pomazao za svećenika. Uskoro nakon toga roditelji su mu umrli kao žrtve epidemije kuge. Mladi svećenik Nikola podijelio je ostavštinu siromasima i utemeljio samostan, a stric ga je imenovao njegovim opatom. Kad je umro i stric, Nikola je krenuo na hodočašće u Svetu Zemlju. Nakon povratka, kršćani iz Mire izabrali su ga za svoga novog biskupa. Oko 310. g., kad su se pod vladavinom cara Galerija po zadnji put provodili veći progoni kršćana, Nikola je bačen u tamnicu i mučen. Na koncilu u Niceji 325. g., energično je zastupao dogmu o Trojstvu.
Nikola je umro 6.prosinca 327. god., iscrpljen pokorom i poslovima u Miri. Već u 5. st. nad njegovim je grobom podignuta kršćanska bazilika koja je uništena u potresu 529. god. No car Justinijan I. naredio je da se odmah potom iznova izgradi u obliku crkve s kupolom kojoj je još priključen i samostan za održavanje svetišta i zbrinjavanje bezbrojnih hodočasnika. Seldžuci su 1071. god. opljačkali grad, a isto tako i crkvu sv. Nikole. U opustošeni grad Miru 1087. god. stigli su talijanski trgovci koji su sa sobom ponijeli kosti svetog biskupa u rodni grad Bari (otud i drugi pridjev imenu Nikola Barski). Tamo su stanovnici izgradili raskošnu crkvu koju su posvetili u Nikolino ime San Nicola, a u njoj se još i danas štuju svečeve relikvije.
 
Legende o Nikoli
Za svoje osobito mnogobrojne patronate Nikola može zahvaliti mnogim legendama koje su nastale u vezi s njegovom ličnosti u kasnom srednjem vijeku.
Na primjer, priča kaže da su k jednom gostioničaru došli gladni školarci, ali umjesto da im posluži jelo, zao gostioničar ubije svoje goste i usoli ih. U to se pojavi Nikola koji mu održi odgovarajuću lekciju i oživi dječake.
Druga legenda govori o tome kako je jedan brod zapao u oluju na moru. Mornari su molili Nikolu za pomoć i on je smirio more.
Sljedeća govori o tome kako se poganska božica Dijana htjela osvetiti Nikoli jer je posjekao drvo koje joj je bilo posvećeno- preobučena kao redovnica dala je putnicima koji su željeli posjetiti biskupa bočicu otrovanoga mirisnog ulja. Kad su mu putnici predali bočicu, odmah ju je bacio u more, a potom je more počelo gorjeti.
Jedna legenda kaže kako je neki osiromašeni plemić koji je živio u blizini roditeljske kuće sv. Nikole želio udati svoje tri kćeri, ali kako je izgubio službu, skoro sav imetak, nije imao novac za njihov miraz. I tako ih je otpremio u javnu kuću da bi na taj način zaradile svoj miraz. Kad je Nikola to saznao, noću je kroz njihov prozor bacio vrećicu sa zlatnicima  i kćeri su se mogle dostojanstveno udati (zaštitnik sirotinje).
 
U spomen na svetog Nikolu, u noći s 5. na 6. prosinca djeca (i ne samo djeca ) stavljaju u prozor očišćene čizmice kako bi sv. Nikola ostavio darove...
Što ste vi dobili od sv. Nikole???
gazdarica @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 3, 2009

Prema deklaraciji o pravima osoba s invaliditetom koju je donio Hrvatski sabor,
osoba s invaliditetom je svaka osoba koja je zbog tjelesnog i/ili mentalnog oštećenja, privremenog ili trajnog, prošlog, sadašnjeg ili budućeg, urođenog ili stečenog pod utjecajem bilo kojeg uzroka, izgubila ili odstupa od očekivane tjelesne ili fiziološke strukture te je ograničenih ili nedostatnih sposobnosti za obavljanje određene aktivnosti na način i u opsegu koji se smatra uobičajenim za ljude u određenoj sredini.
 
Lako je primijetit koliko je ta definicija zapravo široka i koliko različitih invaliditeta ima...
Ja bi posebno htjela spomenuti jedan invaliditet za kojeg smatram da je jako jako strašan iako mnogi na prvu to ne pomisle, a to je gluhoća. I sama sam se imala priliku susresti s takvim osobama kad sam učila njihov znakovni jezik. To su tako pozitivne i vedre osobe, ali nažalost, nije lako biti gluh. Susrećeš se redovito sa razno-raznim situacijama koje bi bile totalno bezvezne da  čuješ...
Bilo je lijepo učit znakovni. I lagano je kad u svakom momentu ako ne znaš nešto pokazati možeš reći to što želiš i naučiti. Jednom smo imali vježbu s čepićima za uši... i bilo je strašno... Također je bilo strašno meni koja čujem pokazati tim gluhim osobama nešto za što znak ne znam, objasniti im i rukama i nogama (doslovno) što želim reći...
I onda promisliš kako se ti ljudi čitav život muče da bi ostvarili osnovnu socijalnu vještinu svakog čovjeka, a to je komunikacija.
 
Isti problem imaju i slijepe osobe... možda čak i gori. To se još nisam odlučila jer ne znam bi li mi teže bilo koji dan hodati s čepićima u ušima ili povezom na očima... možda ipak to drugo...

I za kraj jedna pjesma, meni jako draga, usko vezana uz ovaj dan.
 
gazdarica @ 02:02 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 1, 2009

Čim uhvati dvanaesti mjesec ja sam totalno u Božićnom raspoloženju. Danas vidjeh i prvi LIJEPO ukrašen bor ove godine. Ito me začudilo jer je to bilo u moglo-bi-se-reć-lokalnoj-birtiji pokraj Rebra. Bio je ukrašen u zlatnoj boji sa lampicama. Bio je tako sjajan. Bio je baš bogato ukrašen, a opet ne kićast. Baš kako ja volim.  Tako mi je lijepo prolaziti gradom i gledati izloge i diviti se svom tom svjetlu. Čekam da prođe još koji dan pa da se uputim s fotićem do centra da poslikam trg i sve ostalo što po gradu lijepo ukrašeno nađem. Ove godine ozbiljno razlišljam i o tome da razgledam jaslice po crkvama. To mi je nešto predivno... Al sve će naravno ovisit o obavezama (evo, odmah mi entuzijazam nekako opao)
 
Jedva čekam otići doma i vidjet ukrašen renovirani trg i novootvorenu crkvu u mojoj župi...
 
Danas sam bila u društvu s curom koja nikako ne voli to kićenje, lampice... ma nije normalna!
Ja razmišljam da si sobu okitim...
 
I da, ja ne želim bijeli Božić...
gazdarica @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 25, 2009

Prošla sva ova gužva oko ispita pa da napokon i ode navratim. Naravno da to ne znači da sam sad besposlena il nešto slično (što bi se neki zločesti blogerski um usudio pomisliti). I dalje se nastavlja štrebanje, al ajde, ne baš tako intenzivno.
Večeras mi se ne da ništa. Večeras odmaram...


Nego da vam ispričam šta mi se zadnjih dana događa. Radi se o mojim čudnim snovima pa se nekako nadam da se tu nađe netko tko se kuži u snove, da mi kaže što bi to sve skupa moglo značit.
I sami ćete skužit povezanost između tih snova...

San br.1
Bila sam na faksu, mućkali smo nešto čudno u nekim epruvetama. Moj pokus je uspio pa sam se rugala frendu kojemu nije. U drugom momentu ja se vozim u tramvaju i oko mene se mota tip koji mi svašta dobacuje. Trudim se ignorirat. I tako dođemo do stanice na kojoj trebam izać, ja izađem, a on za mnom nastavljajući i dalje provocirat. Odjednom se pojave tri muškarca, počnu mu govorit da me pusti na miru. Ja i dalje normalno hodam kao da sam ispala iz nekog totalno lijevog filma. Uto se dva lika počnu mlatit s njim, a treći mi kaže da ja samo idem da ne bi imala problema u slučaju da dođe policija. I ja produžim. Kad lik odjednom zastane, ja se okrenem, a on drži pištolj uperen u mene.
Probudim se sva prestrašena.

San br.2
Ne sjećam se previše toga. Samo da sam sjedila kod kuće u dnevnom boravku, cijela obitelj na okupu. Odjednom, netko pokuca na vrata, ulazi jedan moj kolega s faksa (koji mi se ,jel, inače sviđa ) sa još neka dva unknown lika. Sjedaju k nama u dnevni...
I ja se tad probudim... damn

San br.3
Bila sam negdje po gradu, radnju tog dijela uopće nisam zapamtila. Ugl, vraćam se ja u dom i ispred mog paviljona stoje tri tipa. Ful su niski i debeli i ja si mislim kako je moguće da netko tako izgleda, ito sva trojica! Ulazim u paviljon, i samo se sjećam da su tamo bile neke epruvete s nekom čudnom zeleno-plavom tekućinom.
I naravno, budim se.

Dakle, u sva tri sna - tri muškarca, a u čak dva od tri - epruvete... Koji qrac pitam se... Već sam luda... Pitam se šta me večeras čeka....
Al neće me to spriječit da vrlo skoro zaspem...
LN
gazdarica @ 20:57 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 18, 2009

Danas je obilježen Svjetski dan kroničnih opstruktivnih plućnih bolesti (KOPB). To je jedna progresivna bolest pluća karakterizirana smanjenim protokom zraka kroz pluća. Važan je javno-zdravstveni problem jer je četvrti uzrok smrti u svijetu, a broj umrlih od te bolesti je u porastu.
Važno je spomenuti da je glavni rizični čimbenik za razvoj KOPB-a pušenje, aktivno i pasivno, a uz to važnu ulogu u nastanku ima boravak u zagađenom okolišu, česte respiratorne infekcije u dječjoj dobi, socio-ekonomski status.
 
Osnovni simptomi bolesti su kašalj, iskašljavanje i otežano disanje u naporu. Vrlo često, osobe starije životne dobi povezuju simptome s gubitkom kondicije, a kašalj kao normalnu pojavu kod pušača "jer je dobro da se pluća čiste".
 
Kako bi provjerili bolujete li od KOPB-a napravite mali test i odgovorite na nekoliko pitanja:
1. Kašljete li često više puta na dan?
2. Kad kašljete, iskašljavate li često sluz?
3. Ostajete li bez daha brže od svojih vršnjaka?
4. Jeste li stariji od 40 godina?
5. Jeste li pušač ili bivši pušač?
Ako ste na tri ili više pitanja odgovorili s DA potrebno je da se posavjetujete s liječnikom koji će vas uputit na ispitivanje plućne funkcije.
 
Što se liječenja KOPB-a tiče, najvažnije je odmah prestati pušiti! Dokazano je da je to najučinkovitija i najisplativija intervencija u cilju smanjenja rizika od nastanka težih oštećenja ili usporenja napredovanja bolesti. Obično se na temelju simptoma i poremećaja plućne funkcije utvrđuju stupnjevi KOPB-a (blagi, umjereni i teški oblik), prema čemu se individualno za svakog oboljelog određuje i medikamentozna terapija. Osnovnim lijekovima smatraju se bronhodilatatori koji dovode do širenja dišnih putova.
 
Što danas predstavlja najveći problem u liječenju KOPB-a?
Prije svega, nije lako pridobiti bolesnike na suradnju u ranom stadiju bolesti, a teško je i provesti mjere odvikavanja od pušenja i obvezati ih na spirometrijsko testiranje najmanje jednom godišnje. Svakako bi trebalo iskoristiti mogućnosti medija u promicanju nepušenja, provođenja mjera zaštite okoliša te edukacije zdravstvenih djelatnika i opće populacije od mogućnosti obolijevanja od KOPB-a.
 
 
Da, znam da je danas obilježen i pad Vukovara, ali jednostavno ne želim pisati o tome jer mi je pre licemjerno kako na današnji dan svi spominju Vukovar na sve moguće načine: Na fejsu sve vrvi od filmića i statusa na tu temu, na blogeru se pišu postovi... a drugih dana u godini se nitko ne sjeti... bzvz...
LN
gazdarica @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 15, 2009



Prave prijateljice su kao djetelina s četiri lista...
...rijetke su i donose sreću!


Za moje najdraže: Gogu, Ivanu, Vedranu, Marijanu, Željanu.
gazdarica @ 22:43 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, studeni 14, 2009

Bijah danas u West gate-u, na onom kakti otvaranju... Pihh. Bezveze... Meni se nije ništa posebno svidjelo, kao i u svim drugim shopping centrima bilo koji drugi dan. I nisam si ništa previše našla za kupit. Al valjda sam ja previše izbirljiva jer ja nikad ništa ne nađem...
Al važno da me sve to potaklo da se iživciram, jer se u nas otvaraju raznorazni shopping centri i druge pizdarije, troši se lova nemilice, a situacija u državi se lomi na jadnim studentima... Ja npr. svoju stipendiju nisam vidjela punu godinu dana. Zar to nije sramota? Važno da se radi na raspisivanju novog natječaja. Pihh. Da ne spominjem poskupljenje domova, školarina, a sad i ova fucking situacija s ixicama... bljak bljak bljak.. di mi to živimo! A kad se tek sjetim da će uskoro novi izbori i da se sve to mora financirat iz proračuna. Da se bar nakon tih izbora nešto promijeni, pa ja bi rekla, ok, super, nek su se ulupali novci na njihove kampanje... ovako... komentari su suvišni...
Mrzim politiku!!!
 
Bliži se Božić i baš sam sretna zbog toga. Već se počinje kitit, ako ne po gradu, onda definitivno po izlozima. Kako ja volim kad sve svijetli i sjaji se od Božićnih ukrasa... Al i to su nenormalni troškovi... ah
 
Meni osobno ovaj tjedan je velik trošak bio Interliber. Ipak je to najpovoljniji način da se nabave ionako skupi (čitaj: preskupi) udžbenici za faks. Al šta se mora, mora se i baš sam sretna gledajući sad knjigice (ili bolje rečeno knjižurine) lijepo posložene na polici.
 
Odoh sad nešto radit...
Pozdravlja vas Gazdarica!
gazdarica @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, studeni 10, 2009

Ozdravih još jučer... Bogu hvala. Valjda je trebalo da ranije napišem onakav post. Možda bi onda ranije ozdravila...
Jučer sam htjela pisati, al sam bila toliko naživcirana potezima sc-a za koje vjerojatno svi znate, da post nikako nije mogao ispasti dobro. Pa sam odustala.

Danas je prvi dan kad sam ja uspjela poprilično učiti u sobi... Al moram nastavit jer je ispit za 3 dana... Nije da sam baš pripremila sve što sam trebala, al je začuđujuće kako se ja ne nerviram zbog toga. Ja, inače totalni paničar i pesimista, mirno prčkam po forumu, čituckam po blogeru, kuham na Fejsu... Al neka, drago mi je da sam napokon i ja došla do faze kad sam skužila da se zbog ispita ne valjda živcirat. I rezultati će garant bit bolji!

Hm... nemam inspiracije za dalje...

...pa vas pozdravljam do nekog drugog puta kad će me napokon uhvatit kako spada.
gazdarica @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare